"Sljedeće godine počelo je moje učenje u ženskoj sobi na katu, ali već sam mnogo znala. Znala sam da muškarci rijetko ulaze u žensku sobu, da je ona samo za nas i da tamo možemo obavljati svoje poslove i dijeliti misli. Znala sam da ću gotovo cijeli život provesti u takvoj sobi... Žene ne smiju prelaziti granicu unutarnjih odaja ni u mislima ni u djelu..." Citat iz romana Sniježnica i tajna lepeza

„Svjesno ili nesvjesno, muškarci i žene služe se svakojakim trikovima kako bi privukli jedni druge, a bolna istina je da to žene gotovo uvijek čine s mnogo manje diskrecije od muškaraca. Zapravo, često je pokušaj da iskoriste svoje prirodne prednosti ono što uništava sve nade za eleganciju. Takozvani „seksi“ stilovi nisu nikad doista elegantni, već prikladni samo za vamp-žene u gangsterskim filmovima ili stripovima."

"Roditelji se često nađu u situaciji kada nisu zadovoljni ponašanjem svog tinejdžera. Nerijetki odmah posežu za kaznama. Njihova opasnost leži u tome što vrlo često djecu obeshrabre, osjećaju se nemoćnima i počinju gubiti vjeru u sebe... Ne postaju iskrenija, već opreznija, tajnovitija i vještija. I, unatoč tome, kažnjavanje je općeprihvaćena metoda discipliniranja. No, kada bismo nekako uspjeli eliminirati kažnjavanje kao pomagalo za postizanje discipline, bismo li tada bili posve bespomoćni? Postoje li možda drukčije metode koje bi motivirale tinejdžere da se odgovorno ponašaju?"

"Dok je odlazila u kupaonu za njom se vukla velika, prevelika spuštena guzica i ja sam se nadao da taj prizor moje oči gledaju posljednji put u životu. Rujan je išao prema svojem kraju, kod kuće su me čekale moje konzerve, a ja sam skidajući za sebe duge crvene vlasi slušao kroz šumove vode kako Gospođa Bovary govori o plaćanju mojega školovanja, kupovanju skupocjenih odijela, auta i stvaranju potpunog čovjeka od jednog napuštenog dječaka..."

"John je nakon toga rekao: "Kriste, gospođice Powell, ovo je bilo nešto sasvim drugačije. Kako onda stoje stvari s tim tvojim zarukama?" Rekla sam da je moja ljubavna priča iz Hoylakea gotova. John se nacerio i rekao da sam mu strašno seksi i da već čitav semestar žudi za mnom. "Usput," dodao je, "nema više gospođice Powell. Odsad si Cyn." ..."Što radiš sutra, i preksutra, i prekpreksutra?" Dovikivao mi je John dok sam mu mahala kroz prozor. "Viđam se s tobom," uspjela sam doviknuti."

"U2 se može opisati kao demokracija. Danas odlučujemo na isti način kao i kad smo osnovali grupu. Pobjeđuju oni koji bolje iznose, brane i opisuju svoje prijedloge. Kad si u grupi s nekim tko je tako razgovorljiv, svadljiv i uvjerljiv kao Bono… pa, ponekad nama ostalima nije lako. Mi smo četvorica vrlo različitih ljudi i karaktera... Jedno smo, ali nismo isto. Ako je U2 po nečemu poseban, onda to nema veze s nama kao pojedincima. Nešto se dogodi kad smo zajedno na sceni ili u studiju. Teško je to opisati, još teže objasniti. Ali to je jedini razlog zašto smo još u ovome. Kad sviramo zajedno, nešto se dogodi."

"Sve do danas, dnevnik sam uglavnom koristio kako bih bilježio vremena sastanaka, posjeta zubaru, ili drugih obveza. Ali posljednjih nekoliko mjeseci osjetio sam potrebu pribilježiti i neke misli koje mi povremeno nadolaze, sve veći osjećaj intelektualnog i emocionalnog nemira koji raste u meni kako se približavam srednjoj dobi. Današnji dan obilježava našu godišnjicu braka... Čini se nekako prikladnim početi bilježiti taj obrazac svakodnevne egzistencije. Možda će mi to pomoći u pronalaženju nekog stajališta s kojega ću moći više cijeniti vlastiti život nego što je to slučaj u ovome trenutku..."

"Što se događalo na Dunjinim seansama i kako je ona primjenjivala svoja nova znanja ne znamo točno, osim da su trajale kratko te da su lica onih koji bi izlazili iz kurije bila prilično potresena... Bila je to jedinstvena prilika da neke ljude koje smo znali samo s TV-a vidimo uživo, da komentiramo njihove frizure, odjeću i šminku te da se čudom čudimo kako neka ljepotica s ekrana djeluje neugledno dok polako hoda Dunjinim parkom, a u takvim smo opaskama silno uživale, jer uočavanje srednjeg izgleda nije ništa draže od zamjećivanja osrednjosti u drugih djevojaka, osobito u onih navodno lijepih..."

„Ljudi me pitaju imam li možda želju za smrću budući da ne prestajem govoriti to što govorim. Odgovaram im: 'Ne, ja želim živjeti. Ali postoje stvari koje se ne smiju prešutjeti jer šutnja ponekad postaje suučesnica nepravde'“. Citat iz autobiografije Ayaahn Hirsi Ali

"Čuo sam da se krava može popeti uza stube, ali da ne može sići. Je li to istina? -- Da, istina je. Zbog rasporeda kostiju noge zglob će se pregibati dok se krava penje stubama, ali ne i dok je pokušate navesti da njima siđe. Kad već govorimo o seoskom imanju, možda biste željeli znati da odrastao medvjed može trčati jednako brzo kao konj; da konji ne povraćaju; emui ne mogu hodati unazad i da pačje „kvak!“ nema jeke, ali nitko ne zna zašto."

"Ivane Engleski." Paschal, primicerius, obratio joj se službenim tonom. "Voljom Boga i rimskog naroda, izabrani ste za Gospodara Papu i vrhovnog biskupa u Rimu. Zatim se spustio na koljena ispred nje i poljubio joj noge. Ivana je zurila u njega u nevjerici. Je li to bila neka vrsta nepromišljene šale? Ili stupica kojom su je htjeli namamiti da izrazi nelojalnost novome Papi?

"Iznenadna ju je spoznaja nagnala da se uspravi i nastavi tipkati. Ako je ona tvrtka imala problema, to je zato što je izgubila iskričavost i smjernice. Zahvaljujući Charlieju, shvatila je što nedostaje, a nije u pitanju bilo samo Charliejevo odsustvo. Dogodilo se nešto zbog čega je ljudima tvrtka prestala biti važna, a upravo su se od tog trenutka stvari počele mijenjati..."

"... Eto me gdje palim jedno, a potom i drugo zidno svjetlo; usredotočeno gledam raspored namještaja i stvari, brzo uočivši odgovor. Stol se činio nešto drukčijim: lepeze nije bilo, ali je iz guste hrpe šarenih tiskovina na polici za kovčege bio izdvojen sivi cjenik i vraćen na svoje mjesto na stolu. Uz mali prijekor, osjetio sam..."

On je na povijest svijeta utjecao više nego ijedan drugi čovjek, a njegove ideje i dalje usmjeravaju živote otprilike trećine svjetskoga pučanstva; stoga se to pitanje podjednako tiče i kršćana i nekršćana. U nastojanju da se na to pitanje odgovori, desetljeća teoloških istraživanja i analiza utrošena su na Isusove riječi zabilježene u evanđeljima. Međutim, u novom žaristu više nije ono što je Isus govorio, nego što je činio... Možda nam njegova djela mogu više reći o tome tko je on bio nego njegove riječi?

"Noćas je noć! Junaci moje priče su među vama, od vas i u vama, jer iz pustinje dolazimo i pustinji ćemo se vratiti. Jednako kao i među našim pustinjskim biljkama, naći ćete ovdje i slatke i bodljikave, kreposne i poročne. Neki su od mojih junaka slatki, drugi su bodljikavi, a neki su pomalo i jedno i drugo. Zato, čuvajte tajne koje će vam se povjeriti, ili kako bismo mi ovdje rekli: Štiti ono na što bi mogao naići..."

"Svi smo bili ludi za nogometom. Bilo je dječaka koji nisu voljeli nogomet i oni su bili čudaci. Nikako mi nije bilo jasno kako netko ne može voljeti nogomet. Teško sam tada prihvaćao da netko ne voli Hajduka. Da ga to ne zanima. Pitao sam se kako netko može navijati za nekog drugog!" sa smješkom se prisjeća Bilić.

U ovom prvom atlasu posvećenom fenomenu heavy metala, Ian Christe prikazuje panoramsku perspektivu ovog mračnog i često puta zabranjivanog glazbenog žanra. „Zvuk zvijeri“ je definitivna i potpuna povijest heavy metala koja donosi sažeti grafički prikaz tridesetogodišnje povijesti metala s najvažnijim datumima i događajima, te popisima vezanima uz temu metala uključujući 25 najboljih heavy metal albuma svih vremena.

pogled u srca i umove ljudi koji se istovremeno nalaze u dvjema ljubavnim vezama

Glenn Beck: BOŽIĆNI PULOVER Scott Blum: ČEKAJUĆI JESEN Menna van Praag: MUŠKARCI, NOVAC I ČOKOLADA Vera Čudina: KOA Tatjana Divjak: MALE IDEJE ZA SRETNIJI ŽIVOT

NARUDŽBENICA - MARKETING malih i srednjih poduzeća